Osnovna škola Ivana Gorana Kovačića Staro Petrovo Selo

Učenici i djelatnici škole u Hrvatskom pučkom domu uoči Božića prikazali su božićnu predstavu Snježna kraljica, prema motivima bajke H. C. Andersena i scenariju Snježane Jureković.

Kroz božićnu priču o jednom odanom prijateljstvu kroz sva godišnja doba vodile su nas pripovjedačice Veronika Pospišil i Mia Kotorac.

Nekoć davno u jednom snježnom kraljevstvu živio je jedan zao duh. Nitko nije točno znao je li on vilenjak, duh ili možda zli čarobnjak, ali da je zao u tome su se svi slagali. Jednoga dana načinio je zrcalo u kojem je svatko izgledao ružniji no što uistinu jest. Namjera mu je bila zrcalo odnijeti put neba i ondje se našaliti s anđelima, kadli oluja rasprsnu zrcalo u tisuću komadića.  Ako bi koji komadić upao nekom u oko, on bi u svemu vidio samo ružno, a ako bi upao u oko, srce bi mu postalo hladno poput leda. Toliko bi postao zao da ne bi želio vidjeti ni najboljeg prijatelja.

U uskoj uličici jednoga gradića u dvjema kućicama stanovahu dječak Kay i djevojčica Gerda. Volješe se kao brat i sestra i njegovahu cvjetove prijateljstva, čije su se vitice protezale s jednog prozora na drugi i isprepletale čvrstim nitima, ali jednoga dana krhotina zrcala upala je Kayu u oku, a druga u srce. 

U snježnom kraljevstvu zimi vlada zla Snježna kraljica. Obilazi oko kuća, ledenim dahom zamagljuje prozore i riše po njima ledeno cvijeće.

Kayevo srce smrznuto je, više se uopće ne želi igrati s Gerdom. Snježna kraljica učinit će Kaya kraljevićem u svom ledenom kraljevstvu. Njegovo srce postat će hladno poput čeličnog dijamanta, uskoro neće poznavati ni radost ni tugu, ni sretan ni tužan. Kad Kraljica zagrli Kaya, on zaboravi u trenu i Gerdu i ruže i svoj gradić...

Gerda sama i nesretna tražila je Kaya svaki dan, ali njega nije bilo. I Božić se već bliži i zato jednoga dana odluči - potražit će ga. Ponese mu cvijet prijateljstva da ga podsjeti na dom. U potrazi su joj pomogli jedan gavran, golubovi i sob koji ju odvede do ledenog dvorca u Laponiji. Ondje nađe Kaya kako slaže ledene kocke. Kad ugleda cvijet, prepozna Gerdu i sjeti se svega...A Snježna kraljica i zloduh? Bijahu toliko ljuti što im je Kay izmakao, da se počeše međusobno optuživati i svađati, a svađaju se oni i u trenutku dok gledatelji gledaju predstavu.

Ova priča ima sretan kraj, pripovjedačice su poručile djeci da njeguju svoja prijateljstva, da jedni drugima budu potpora i utjeha i da ne dopuste da im se srce pretvori u led, nego neka uvijek odsijeva ljubavlju, toplinom i radošću jednih za druge. Podsjetile su nas na odanog prijatelja čije rođenje uskoro slavimo, koji je uvijek s nama i kojem se uvijek možemo povjeriti i koji nas nikad neće iznevjeriti, a to je Isus Krist. 

Predstava je obogaćena videoisječcima iz filmova Snježna kraljica i Frozen, kratkim dramskim prizorima, recitacijama, pjesmom zbora i tamburaša i ritmikom te plesom Plesnog studija Marine Mihelčić.

Ulogu Gerde odigrala je Nina Mikolčević, Kay je bio Petar Banjak, Snježna kraljica - Ema Strehovac, a Marta Dokuzović odglumila je baku.

Snježna kraljica nastala je kao rezultat rada dramsko-recitatorske skupine, pod vodstvom Štefice Cindrić; pjevački zbor i tamburaše uvježbala je Renata Grgić, a ritmiku Marijana Podgornjak; scenu i rekvizite omogućili su Mario Čuturić i Anita Mihaljević. Za videoisječke i zvukove pobrinuli su se Sebastijan Petriković, Karlo Ivošević, Snježana Jureković i Marija Mikanović, kameru Ana Đurić, fotografije Ivana Majka, dok je Goran Križan radio za miks pultom. Priredbu je obogatio Plesni studio Marine Mihelčić izvevši pet plesova. 

Zahvaljujemo svima sudionicima, posebice Plesnom studiju Mirene Mihelčić i gđi Štefani Pospišil za izradu odjeće za Snježnu kraljicu!

Fotografije možete pogledati u fotogaleriji ovdje!