Filipa se svi sjećaju i još uvijek spominju, i učenici - njegovi prijatelji, ali i učitelji. Uvijek su to sjećanja na njegovu radišnost, dobrotu i pristojnost. Vijest o njegovu likovnom uspjehu sve je obradovala. Nastavnica likovnog odgoja prisjetila se njegovih radova koje je okarakterizirala kao estetski kvalitetne, a Filipa kao učenika koji nikad nije „kopirao“ , a likovne je probleme rješavao originalno i s lakoćom. Zato, nas njegov uspjeh ne iznenađuje – on nas čini ponosima.