Osnovna škola Ivana Gorana Kovačića Staro Petrovo Selo

Staro Petrovo Selo na današnjem je mjestu ustrojeno oko 1765. godine.

Ipak, podatci o njegovu postojanju sežu dublje u prošlost.

U srednjem vijeku na ovom području nalazila se utvrda Petrov – grad, ispod koje se nalazilo naselje Mitrovo Selo te kapelica posvećena sv. Antunu Padovanskom. Zapoljski plemići utvrdu Petrov-grad bili su darovali svom rođaku Petru Petroviću.

Petrović Selo preselit će se na Ljubibratićev drum spojivši se u jedno selo od triju naselja. Brojilo je oko 60 kuća i 700 stanovnika. U tom razdoblju ovdje obitava samo hrvatsko stanovništvo.

Provalom Turaka u Slavoniju 1530. godine sela su opustošena, a stanovništvo pobijeno, protjerano te islamizirano.

Nakon oslobođenja Slavonije te mira u Srijemskim Karlovcima 1699. godine, dio protjeranog stanovništva vraća se, a Habsburgovci opustjelu Slavoniju naseljavaju katoličkim stanovništvom iz Bosne te pravoslavnim stanovništvom Hercegovine i Posavine. Mijenja se nacionalna struktura stanovništva, doseljavaju se Nijemci, Česi i ostali.

Radi lakšeg oporezivanja i kontrole, Terezijanskim urbarom (uredba austrijske carice Marije Terezije) naselja se grupiraju, manja naselja uz veće, uz putove. Nastaje tzv. ušoravanje. Ušoreno selo je naselje s nanizanim kućama s obiju strana ceste. Prekida se jedan način života i započinje drugi, "civiliziraniji", prema mjerilima austrijske vlasti. Proces preseljenja uz cestu bio je dugotrajan i trajao je 40-ak godina. Seljaci su sami morali rušiti svoje kuće raštrkane po poljima i graditi nove, jednu uz drugu. Gradile su se kuće od drva, prijesne cigle, omazivane blatom i s podom od nabijene zemlje. U poljima su zadržani tzv. šokački stanovi.

Raspadanjem seljačkih kućnih zadruga, koje potječu još iz rodovskog društva i najviše su se zadržale kod južnih Slavena, a sastojale su se iz jedne zajedničke sobe, kuhinje i ostave i gdje su svi jeli iz zajedničke zdjele, mijenja se način života. Nakon izrazito seljačkog bavljenja ratarstvom i stočarstvom, uvode se zanatske djelatnosti s početcima industrijalizacije. U ovim krajevima uzgaja se dudov svilac sve do sredine 19. st., a dudovi ispred kuća posječeni su tek 60-ih 20. st. uslijed elektrifikacije.

Izgradnjom nove ceste Marije Terezije stanovništvo se seli iz starih naselja u brdima. Uz novoizgrađenu cestu nastaju nova naselja Vrbova, Staro Petrovo Selo i Godinjak. Staro Petrovo Selo 1764. godine postaje sjedištem satnije.

1777. g. gradi se nova veličanstvena novobarokna župna crkva posvećena sv. Antunu Padovanskom.

1802. započinje organizirano školstvo.

Osnivaju se i prva vatrogasna društva.

Na promjenu načina života utječe izgradnja željezničke pruge prema Zagrebu 1889. godine.

Naseljava se hrvatsko stanovništvo iz Korduna, Banije i Like. Stanovnici naročito teško žive u vrijeme velike ekonomske krize 1929.-1933.

Nakon II. svjetskog rata doseljava se i nekoliko obitelji iz Dalmacije i Zagorja. Demografska slika stanovništva stalno se mijenjala jer je veliki dio stanovništva iseljen u SAD, Australiju, Njemačku, Norvešku.

Dio je izginuo u dvama svjetskoim ratovima, a veliki dio otišao je u gradove radi pronalaska posla. Posljedica svega toga je smanjenje broja stanovništva svakim novim popisom i u selima ostaje sve manje mladih, a povećava se broj staračkih domaćinstava.

Noviju povijest ovoga kraja obilježio je ratni vihor i prihvaćanje izbjeglog stanovništva iz Gornjeg i Donjeg Varoša, Okučana, Donjih i Gornjih Bogićevaca i Dragalića za vrijeme Domovinskog rata. Osnivane su seoske straže, sakupljano je oružje, hrana i odjeća, vodila se briga oko smještaja prognanog stanovništva. U tim teškim vremenima posebnu brigu i skrb oko prognanika i siromašnih obitelji u Starom Petrovom Selu vodio je mjesni župnik Milivoj Knežević te iseljenici Mile Špehar i Ilija Luketić. Uz njihovu financijsku pomoć kupljeno je nekoliko vozila za vojsku, vatrogasce te hitnu pomoć za mjesnu ambulantu.

U travnju 1992. godine osnovana je Općina Staro Petrovo Selo. Izabrano je Vijeće i Poglavarstvo, za načelnika izabran je Ivan Brnić, a na funkciju zamjenika Ivan Lekić, ravnatelj škole u Starom Petrovom Selu.

Nakon akcije oslobođenja zapadne Slavonije život u općini postupno se normalizira. Uslijedila je obnova porušenih objekata, ali dolazi do propadanja gospodarstva uslijed posljedica rata. Stečajevima nestaje Poljoprivredna zadruga, PIK dok Mljekara životari i privatizira se, a veliki broj radnika ostaje bez posla.

Seljačka gospodarstva propadaju, zemlja gubi cijenu i slabije se obrađuje. 

Nakon 2000.g. dolazi do postupnog oživljavanja općine, izgrađuje se komunalna i društvena infrastruktura.

Stanovnici se sve više okreću obrađivanju polja i sadnji žitarica te se bave seoskim turizmom i obrtima.