preskoči na sadržaj

Osnovna škola Ivana Gorana Kovačića Staro Petrovo Selo

Login
Naša osobna iskaznica

Osnovna škola Ivana Gorana Kovačića

Matije Gupca 29

35 420 Staro Petrovo Selo

tel./fax 035 387-066

tel. ravnateljica 035 387-060

Elektronička pošta za primanje pismena: ured@os-igkovacic-staropetrovoselo.skole.hr 

ravnateljica: Zrinka Dejanović 

Školska prehrana

Dokumenti

                                    

    

Popis lektire 6. razred 

Popis lektire 8. razred

                          

 

                                

           

 

Zrnca mudrosti...

Ono što želiš zadržati za sebe već si izgubio. Ono što daruješ zauvijek će biti tvoje."

Josef Recla

https://www.savjetnikuspjeha.com/77-najljepsih-misli-o-ljubavi/

Riječ tjedna...

decidiran  koji je bez uvijanja; odlučan, određen, jasan...

Posjetite...

Radio Garden:

 

           

Anketa
Moja najdraža dječja knjiga je:







Kalendar
« Studeni 2021 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
Prikazani događaji

Tražilica
Povijest mjesta

Staro Petrovo Selo na današnjem je mjestu ustrojeno oko 1765. godine.

Ipak, podatci o njegovu postojanju sežu dublje u prošlost.

U srednjem vijeku na ovom području nalazila se utvrda Petrov – grad, ispod koje se nalazilo naselje Mitrovo Selo te kapelica posvećena sv. Antunu Padovanskom. Zapoljski plemići utvrdu Petrov-grad bili su darovali svom rođaku Petru Petroviću.

Petrović Selo preselit će se na Ljubibratićev drum spojivši se u jedno selo od triju naselja. Brojilo je oko 60 kuća i 700 stanovnika. U tom razdoblju ovdje obitava samo hrvatsko stanovništvo.

Provalom Turaka u Slavoniju 1530. godine sela su opustošena, a stanovništvo pobijeno, protjerano te islamizirano.

Nakon oslobođenja Slavonije te mira u Srijemskim Karlovcima 1699. godine, dio protjeranog stanovništva vraća se, a Habsburgovci opustjelu Slavoniju naseljavaju katoličkim stanovništvom iz Bosne te pravoslavnim stanovništvom Hercegovine i Posavine. Mijenja se nacionalna struktura stanovništva, doseljavaju se Nijemci, Česi i ostali.

Radi lakšeg oporezivanja i kontrole, Terezijanskim urbarom (uredba austrijske carice Marije Terezije) naselja se grupiraju, manja naselja uz veće, uz putove. Nastaje tzv. ušoravanje. Ušoreno selo je naselje s nanizanim kućama s obiju strana ceste. Prekida se jedan način života i započinje drugi, "civiliziraniji", prema mjerilima austrijske vlasti. Proces preseljenja uz cestu bio je dugotrajan i trajao je 40-ak godina. Seljaci su sami morali rušiti svoje kuće raštrkane po poljima i graditi nove, jednu uz drugu. Gradile su se kuće od drva, prijesne cigle, omazivane blatom i s podom od nabijene zemlje. U poljima su zadržani tzv. šokački stanovi.

Raspadanjem seljačkih kućnih zadruga, koje potječu još iz rodovskog društva i najviše su se zadržale kod južnih Slavena, a sastojale su se iz jedne zajedničke sobe, kuhinje i ostave i gdje su svi jeli iz zajedničke zdjele, mijenja se način života. Nakon izrazito seljačkog bavljenja ratarstvom i stočarstvom, uvode se zanatske djelatnosti s početcima industrijalizacije. U ovim krajevima uzgaja se dudov svilac sve do sredine 19. st., a dudovi ispred kuća posječeni su tek 60-ih 20. st. uslijed elektrifikacije.

Izgradnjom nove ceste Marije Terezije stanovništvo se seli iz starih naselja u brdima. Uz novoizgrađenu cestu nastaju nova naselja Vrbova, Staro Petrovo Selo i Godinjak. Staro Petrovo Selo 1764. godine postaje sjedištem satnije.


1777. g. gradi se nova veličanstvena novobarokna župna crkva posvećena sv. Antunu Padovanskom.

1802. započinje organizirano školstvo.

Osnivaju se i prva vatrogasna društva.

Na promjenu načina života utječe izgradnja željezničke pruge prema Zagrebu 1889. godine.

Naseljava se hrvatsko stanovništvo iz Korduna, Banije i Like. Stanovnici naročito teško žive u vrijeme velike ekonomske krize 1929.-1933.

Nakon II. svjetskog rata doseljava se i nekoliko obitelji iz Dalmacije i Zagorja. Demografska slika stanovništva stalno se mijenjala jer je veliki dio stanovništva iseljen u SAD, Australiju, Njemačku, Norvešku.

Dio je izginuo u dvama svjetskoim ratovima, a veliki dio otišao je u gradove radi pronalaska posla. Posljedica svega toga je smanjenje broja stanovništva svakim novim popisom i u selima ostaje sve manje mladih, a povećava se broj staračkih domaćinstava.

Noviju povijest ovoga kraja obilježio je ratni vihor i prihvaćanje izbjeglog stanovništva iz Gornjeg i Donjeg Varoša, Okučana, Donjih i Gornjih Bogićevaca i Dragalića za vrijeme Domovinskog rata. Osnivane su seoske straže, sakupljano je oružje, hrana i odjeća, vodila se briga oko smještaja prognanog stanovništva. U tim teškim vremenima posebnu brigu i skrb oko prognanika i siromašnih obitelji u Starom Petrovom Selu vodio je mjesni župnik Milivoj Knežević te iseljenici Mile Špehar i Ilija Luketić. Uz njihovu financijsku pomoć kupljeno je nekoliko vozila za vojsku, vatrogasce te hitnu pomoć za mjesnu ambulantu.

U travnju 1992. godine osnovana je Općina Staro Petrovo Selo. Izabrano je Vijeće i Poglavarstvo, za načelnika izabran je Ivan Brnić, a na funkciju zamjenika Ivan Lekić, ravnatelj škole u Starom Petrovom Selu.

Nakon akcije oslobođenja zapadne Slavonije život u općini postupno se normalizira. Uslijedila je obnova porušenih objekata, ali dolazi do propadanja gospodarstva uslijed posljedica rata. Stečajevima nestaje Poljoprivredna zadruga, PIK dok Mljekara životari i privatizira se, a veliki broj radnika ostaje bez posla.

Seljačka gospodarstva propadaju, zemlja gubi cijenu i slabije se obrađuje. 

Nakon 2000.g. dolazi do postupnog oživljavanja općine, izgrađuje se komunalna i društvena infrastruktura.

Stanovnici se sve više okreću obrađivanju polja i sadnji žitarica te se bave seoskim turizmom i obrtima.

 

preskoči na navigaciju