Osnovna škola Ivana Gorana Kovačića
Matije Gupca 29
35 420 Staro Petrovo Selo
tel./fax 035 387-066
tel. ravnateljica 035 387-060
Elektronička pošta za primanje pismena: ured@os-igkovacic-staropetrovoselo.skole.hr
ravnateljica: Zrinka Dejanović
|
od 6.5. do 10. 5. |
pon |
lepinje i čoko namaz |
uto |
grah s kobasicom |
sri |
piletina, kroketi i salata |
čet |
tortilje i salata |
pet |
griz i banane |
Čovjekov je odgoj ogledalo u kojem pokazuje svoj portret.
Johann Wolfgang von GOETHE
« Siječanj 2022 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 | 1 | 2 |
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 |
Staro Petrovo Selo na današnjem je mjestu ustrojeno oko 1765. godine.
Ipak, podatci o njegovu postojanju sežu dublje u prošlost.
U srednjem vijeku na ovom području nalazila se utvrda Petrov – grad, ispod koje se nalazilo naselje Mitrovo Selo te kapelica posvećena sv. Antunu Padovanskom. Zapoljski plemići utvrdu Petrov-grad bili su darovali svom rođaku Petru Petroviću.
Petrović Selo preselit će se na Ljubibratićev drum spojivši se u jedno selo od triju naselja. Brojilo je oko 60 kuća i 700 stanovnika. U tom razdoblju ovdje obitava samo hrvatsko stanovništvo.
Provalom Turaka u Slavoniju 1530. godine sela su opustošena, a stanovništvo pobijeno, protjerano te islamizirano.
Nakon oslobođenja Slavonije te mira u Srijemskim Karlovcima 1699. godine, dio protjeranog stanovništva vraća se, a Habsburgovci opustjelu Slavoniju naseljavaju katoličkim stanovništvom iz Bosne te pravoslavnim stanovništvom Hercegovine i Posavine. Mijenja se nacionalna struktura stanovništva, doseljavaju se Nijemci, Česi i ostali.
Radi lakšeg oporezivanja i kontrole, Terezijanskim urbarom (uredba austrijske carice Marije Terezije) naselja se grupiraju, manja naselja uz veće, uz putove. Nastaje tzv. ušoravanje. Ušoreno selo je naselje s nanizanim kućama s obiju strana ceste. Prekida se jedan način života i započinje drugi, "civiliziraniji", prema mjerilima austrijske vlasti. Proces preseljenja uz cestu bio je dugotrajan i trajao je 40-ak godina. Seljaci su sami morali rušiti svoje kuće raštrkane po poljima i graditi nove, jednu uz drugu. Gradile su se kuće od drva, prijesne cigle, omazivane blatom i s podom od nabijene zemlje. U poljima su zadržani tzv. šokački stanovi.
Raspadanjem seljačkih kućnih zadruga, koje potječu još iz rodovskog društva i najviše su se zadržale kod južnih Slavena, a sastojale su se iz jedne zajedničke sobe, kuhinje i ostave i gdje su svi jeli iz zajedničke zdjele, mijenja se način života. Nakon izrazito seljačkog bavljenja ratarstvom i stočarstvom, uvode se zanatske djelatnosti s početcima industrijalizacije. U ovim krajevima uzgaja se dudov svilac sve do sredine 19. st., a dudovi ispred kuća posječeni su tek 60-ih 20. st. uslijed elektrifikacije.
Izgradnjom nove ceste Marije Terezije stanovništvo se seli iz starih naselja u brdima. Uz novoizgrađenu cestu nastaju nova naselja Vrbova, Staro Petrovo Selo i Godinjak. Staro Petrovo Selo 1764. godine postaje sjedištem satnije.
1777. g. gradi se nova veličanstvena novobarokna župna crkva posvećena sv. Antunu Padovanskom.
1802. započinje organizirano školstvo.
Osnivaju se i prva vatrogasna društva.
Na promjenu načina života utječe izgradnja željezničke pruge prema Zagrebu 1889. godine.
Naseljava se hrvatsko stanovništvo iz Korduna, Banije i Like. Stanovnici naročito teško žive u vrijeme velike ekonomske krize 1929.-1933.
Nakon II. svjetskog rata doseljava se i nekoliko obitelji iz Dalmacije i Zagorja. Demografska slika stanovništva stalno se mijenjala jer je veliki dio stanovništva iseljen u SAD, Australiju, Njemačku, Norvešku.
Dio je izginuo u dvama svjetskoim ratovima, a veliki dio otišao je u gradove radi pronalaska posla. Posljedica svega toga je smanjenje broja stanovništva svakim novim popisom i u selima ostaje sve manje mladih, a povećava se broj staračkih domaćinstava.
Noviju povijest ovoga kraja obilježio je ratni vihor i prihvaćanje izbjeglog stanovništva iz Gornjeg i Donjeg Varoša, Okučana, Donjih i Gornjih Bogićevaca i Dragalića za vrijeme Domovinskog rata. Osnivane su seoske straže, sakupljano je oružje, hrana i odjeća, vodila se briga oko smještaja prognanog stanovništva. U tim teškim vremenima posebnu brigu i skrb oko prognanika i siromašnih obitelji u Starom Petrovom Selu vodio je mjesni župnik Milivoj Knežević te iseljenici Mile Špehar i Ilija Luketić. Uz njihovu financijsku pomoć kupljeno je nekoliko vozila za vojsku, vatrogasce te hitnu pomoć za mjesnu ambulantu.
U travnju 1992. godine osnovana je Općina Staro Petrovo Selo. Izabrano je Vijeće i Poglavarstvo, za načelnika izabran je Ivan Brnić, a na funkciju zamjenika Ivan Lekić, ravnatelj škole u Starom Petrovom Selu.
Nakon akcije oslobođenja zapadne Slavonije život u općini postupno se normalizira. Uslijedila je obnova porušenih objekata, ali dolazi do propadanja gospodarstva uslijed posljedica rata. Stečajevima nestaje Poljoprivredna zadruga, PIK dok Mljekara životari i privatizira se, a veliki broj radnika ostaje bez posla.
Seljačka gospodarstva propadaju, zemlja gubi cijenu i slabije se obrađuje.
Nakon 2000.g. dolazi do postupnog oživljavanja općine, izgrađuje se komunalna i društvena infrastruktura.
Stanovnici se sve više okreću obrađivanju polja i sadnji žitarica te se bave seoskim turizmom i obrtima.